8 tjedana pred kraj kampanje. A zapravo je tek sve počelo…
Ponedjeljak: Sve & odmah
Ponedjeljak odavno nije ponedjeljak u klasičnom smislu – onaj dan kada se pokušavaš natjerati na posao i nešto napraviti, onaj dan kad se još lijeno izvlačiš iz vikenda i treba ti par sati da nadođeš… 8 je sati, a nedaju mi ni kavu popiti u miru nego me sa zahtjevima prebace odmah u nitro modus. Ima li što ljepše nego kad nemaš vremena da se natjeraš na posao, nego odmah prioneš radit?
Nisam ni sjela za komp, a na Whatsappu mi počnu blještati poruke u onih cca. 15 grupa. Interno, externo, timovi – počinje panika za sve što trebamo napraviti i sa čime sve kasnimo.
„Dokad treba?“
„Ako može, odmah ili sad?“
Utorak: Mijenjam svijet iz vlastita 4 zida
Trebam pisati „nacrt/zahtjev/aplikaciju“. Tema je teška i osjetljiva, a tiče se prostitucije u Augsburgu. Razmišljam si – je li dobro „s rogatima se bost“, pa se sjetim da je prošao nacrt zakona koji je krenuo od mladeži i iz birtije. Poželjeli smo da nam na higijenske uloške, tampone i čašice ukinu porez. Spustili su sa 19% na 7%. Ima nade, malim koracima i uz kavu i laptop mijenjamo svijet!
Srijeda: Birtije & sastanci
Mladež ima svaku srijedu sastanak. Ili smo u birtiji, ili zbog nedostatka vremena imamo telefon-konferencije. Umoran si, a tek te čekaju sati u kojima moraš ispucati svu kreativnost iz sebe. Ipak, ima li što bolje nego raditi s timom koji radi sve volonterski i to još s vrećama ljubavi za ovaj grad? Ti sastanci su kao da se dva, tri sata prikopčaš na punjenje i baterije pune!
Četvrtak: Svi znaju koliko zarađujem, nitko ne zna koliko radim
Transparentnost je u našoj partiji na prvom mjestu. Gugl će ti olako reći koliko zarađujem radeći za partiju, pa svatko nek procjeni koliko su nekad novci presudni, a koliko volonterski angažman i ljubav prema Gradu.
Petak: Hajde da se posvađamo pa da uđemo pozitivno u vikend
Kampanja je u punom jeku, a rasprave oko veličine slova na plakatima završe često oko ponoći. Definitivno je to vrijeme gdje izbaciš sve svoje svoje „frustracije“ na vidjelo. Nikad draže „izgubljeno“ vrijeme u kojem sam naučila kako konstruktivno diskutirati, poštovati i ne prelazi granice u osobne obračune.
Subota: Facebook (ne)prijatelji i ostala opravdanja
Radiš cijeli tjedan, ostavljaš srce i dušu da bi ovaj Grad napravila što boljim mjestom za život. Boriš se za besplatne vrtiće da bi žene mogle ići raditi, da stanarine budu jeftinije i da velike korporacije plaćaju svoje poreze i realne satnice. I onda dođe tvoj facebook prijatelj, koji te možda sretne jednom u godinu dana, i objasni ti da si parazit (jel, pošto sam političarka). …jer on valjda najbolje zna koliko ulažeš svoje vrijeme i ideje u svoj Grad? Jer se svakodnevno boriš da malom čovjeku bude bolje u životu?
Za konstruktivnu kritiku sam uvijek! Za druge opcije postoji klik na „Unfriend“. Neki ljudi zaslužuju ostati u prošlosti.
Nedjelja: Baviti se uspješno politikom je nemoguće bez tima
Vjerojajtno bi se trebala olako probudit i od ranog jutra, kao moj facebook (ne)prijatelj, prosipati pamet online. Ja sam, umjesto toga, umorna i spavala bi do popodne.
Ipak, moj me Momak, koji redovito gunđa kako me slabo viđa, budi uz jaku crnu kavu. Kaže mi da moram stići na sastanak. Nedjelja je, a mene nema do popodne. Majka će pripremiti ručak. Hvala vam na tome, bez vas ovo sve ne bi bilo moguće.
Svi mi možemo imati pozitivne ili negativne stavove o politici. Možemo biti razočarani, što je vrlo česta pojava. Zašto se onda ne uključiti, vidjeti kako funkcionira iza kulisa, koliko se i kako radi?
Na kraju, politiku „stvaraju“ i „kroje“ ljudi, zar ne? Kakvi su ljudi u politici – takva je i politika.